O Nama

Uvod

Džemat Cirih (Pod pojmom Cirih misli se na kanton Cirih (ZH). Naime Džemat geografski obuhvata područje kantona Cirih, kao i rubne dijelova kantona Argau (Aargau), Šafhausen (Schaffhausen), Sankt Galen (St. Gallen), Švic (Schwyz) i Cug (Zug).)je, ustvari, pojam koji označava široku lepezu različitih aktivnosti duhovne, vjerske, obrazovne, odgojne, kulturne, socijalne i sportske naravi. On je istovremeno islamski centar, duhovna oaza, matica bošnjačka, obrazovno-odgojni centar, kulturno-sportski centar, omladinski centar, mjesto društvene integracije, mjesto unutarmuslimanske integracije, te centar dijaloga, kako unutarmuslimanskog tako i interreligioznog. Džemat je mjesto održavanja bosanske dopunske Škole, izbjeglički centar, te humanitarna ustanova.

Džemat Cirih je svoje kativnosti usmjerio (strateški se definisao) u sljedećim pravcima:

1. Interni programi (rad sa džematlijama, u i izvan Centra) ibadetske, obrazovne, odgojne i socijalne naravi (Basis Arbeit).

U ove aktivnosti spada, doslovno, sve ono zbog čega Džemat i postoji; dnevni namazi, džume-namazi, ramazan, hadž, bajram-namazi, nafile-namazi, odabrani (mubarek) dani i noći, vjeronauka, kursevi, predavanja, razni prigodni programi, nadijavanje imena (novorođenčetu), akike (kurban za novorođenče), sunetluci (obrezivanje), odlazak u Armiju, udaja-ženidba, useljenje u kuću, odnosno stan, razne privatne i porodične potrebe, smrt (dženaza, priprema, transport, sedmina, četrestina, godišnjica...), porodični mevludi-tevhidi, kampovi, ekskurzije...

2. Rad sa „sestrinskim“ organizacijama/institucijama (bošnjačke, kao i sve druge), kako na lokalnom nivou, tako i šire.

Može zvučati apsurdno ali je istina kako danas muslimani u Švicarskoj (pa i u Cirihu) imaju daleko veći intenzitet saradnje i koperacije, u svakom smislu te riječi, sa domicilnim institucijama (država, škole, crkve, zdravstvo, nevladin sektor...), nego unutar svoje „muslimanske zajednice“. Rukovodeći ljudi u Džematu su toga davno postali svjesni, te svojim pozitivnim aktivnostima potiču ununarmuslimansku saradnju i koperaciju.

3. Aktivnosti sa domicilnim društvenim institucijama, udruženjima i organizacijama, kako na lokalnom planu, tako i šire.

Bošnjaci se teško rastaju sa naslijeđenom slikom o društvenoj, odnosno javnoj ulozi islamske zajednice-džemata. Po toj, u komunizmu etabliranoj slici, džamija je bogomolja, a imam je tu da klanja i kupa mrtve. I to je sve! Međutim, s obzirom da je vjera važan segmnet (kod velikog broja ljudi najvažniji) ljudskog života, u slobodnom i demokratskom društvu, vjerske zajednice su aktivni akteri društvene zbilje (ovo ne znači da su one političke partije). Uostalom, veliki broj naših džematlija, prevashodno prognanika i tzv. logoraša, bio je niz godina zbrinut od HEKS-a i CARITAS-a, a to su obadvije crkvene, dakle vjerke organizacije-zajednice. Tu su, naravno, još škole, zdravstvene ustanove, savjetovališta, starački domovi... Suma sumarus; vjerske zajednice u uređenim društvima važan su segment društva i snažan, prije svega socijalni, »partner« državi.

S obzirom da Islam nema riješen društveni status, koji je preduslov rješavanja svih drugih elementarnih »muslimanskih« potreba; obrazovanje stručnog kadra (imami, vjeroučitelji, psiholozi, pedagozi, sociolozi...), socijalne aktivnosti (dušebrižništvo, porodična savjetovališta, savjetovališta za mlade, delikvencija, prevencija, starački domovi...), groblja itd., dva su principijelno načina da se odredi prema svemu navedenom. Prvi izbor je, u društvu svojih istomišljenika, uvijek iznova, nabrajati sve ono što nevalja, jadikovati, optuživati, pričati o zavjerama (Zapada, kršćana, jevreja...). Drugi izbor je ukazati sebi (i drugima naravno) na sve probleme i ono što nedostaje, odnosno sa čime se nije zadovoljno, ali se aktivirati, i u najmanju ruku pokušati nešto uraditi, tj. »poboljšati« postojeće stanje. Rukovodstvo Džemata se opredjelilo za ovaj drugi put; biti aktivan, pričati, predstavljati, dijalogizirati, raspravljati, lobirati...

Hronologija

Prve ideje o osnivanju vlastitog Bošnjačkog džemata pojavile su se 1989. godine. Sljedeće dvije godine, 1990 i 1991 su period pokušaja osnivanja «vlastitog» Džemata i angažovanja bošnjačkih imama. U tom periodu Bošnjaci su se okupljali u «turskim» džematima u Dietikonu i Cirihu.

Međutim, potreba za vlastitim prostorom je jačala iz dana u dan. No, pronalaženje adekvatnih prostorija išlo je vrlo teško i trajalo je prilično dugo. Nakon nebrojenih pokušaja i kontakata, tek krajem maja 1992. godine, preko Regionalnog sindikata za ovo područje Švicarske, Idriz Fehratović je stupio u kontakt sa familijom Zaugg, koja je nudila pod kiriju prazne prostore u industrijskoj zoni Šlirena, na adresi Kohlestr. 12/a. 8952 Schlieren. Tokom mjeseca juna obavljene su sve administrativne pripreme za preuzimanje prostorija i obavještavali smo svoje sunarodnjake o pokretanju bošnjačkog Džemata, ovaj put u vlastitim prostorima. 1. jula 1992. godine, obavljen je prvi namaz džematile na adresi Kohlestr. 12/a. u Šlirenu. Ova adresa će u narednih šest godina biti mjesto koje će svi Bošnjaci u Švicarskoj dobro upoznati, a i veliki broj gostiju iz Bosne i Hercegovine, pa i iz gotovo svih krajeva svijeta. 1. juli je i službeni datum osnivanja Džemata, u smislu njegovog neprekindnog (kontinuiranog) djelovanja.

Nakon prestanka agresije na Bosnu i Hercegovinu počelo se ozbiljnije zagovarati kupovinu vlastitog Centra, da bi i oficijelno 1. marta 1998. godine, Skupština jednoglasno prihvatila prijedlog o kupovini vakufa, te se i prišlo njenoj realizaciji. Ponovo 1. jula, ovoga puta šest godina kasnije, dakle, 1. jula 1998. godine, potpisan je ugovor o kupovini prvoga sprata, na adresi Grabenstrasse 7, 8952 Schlieren (ZH). U tom momentu Centar je raspolagao prostorom veličine 600 m².

I ovaj put se nije zaustavilo na tome. Naime tokom 2004. godine, ZKB (Zuercher Kantonal Bank) nudi Džematu prodaju partera (prizemlje), što je i prihvaćeno, te je tokom spomenute godine (2004.) provedena cijelokupna procedura kupovine. 1. januara 2005. Centar postaje vlasnik dodatnih ca. 800 m², tako da Vakuf islamske zajednice Bošnjaka u Cirihu raspolaže sa ca. 1400 m² korisnog prostora. Prvog januara 2010. Džemat je postao 100%-tni vlasnik prostorija, jer su svi dugovi i krediti otplaćeni.

Resume

Džemat Cirih, kako po svom formalnom ustrojstvu tako i po opusu svojih aktivnosti prevazilazi okvire Džemata u standardnom smislu te riječi. Istina, formalno on se imenuje džematom, mada po suštini on je bitno drugačiji od „klasičnog“ bošnjačkog džemata iz rodnih krajeva svojih džematlija. Zbog drugačijeg ustrojstva i okruženja Džemat u svome opusu rada ima veliki broj aktivnosti koje su nepoznate „klasičnom“ bošnjačkom džematu, kao na primjer: integracija u društvo (i sve što ovaj pojam sa sobom nosi), javne tribine na kojima se tematiziraju aktuelne vjerske i društvene teme, unutarmuslimanski dijalog, interreligiozni dijalog, interkulturalni dijalog, obrazovne, kulturne i sportske aktivnosti na širem planu, itd.. Džemat uspostavlja i održava saradnju sa vjerskim zajednicama i organizacijama u Švicarskoj, kao i van Švicarske, održava i ostvaruje saradnju sa svim bošnjačkim udruženjima u Švicarskoj, kao i van Švicarske, surađuje sa državnim organima i društvenim organizacijama u Švicarskoj. Pojednostavljeno kazano, on je konglomerat (mješavina) džemata, medžlisa i muftiluka, jer se bavi aktivnostima koje spadaju “u domen” spomenutih.